Čovjek u plavetnilu svijeta

_

02.05.2018.

preuzeta priča


PRIČA O MORU

"Poznajem neke koji neprestano brodwe svojim maštanjima po moru. Razapnu jedra u svojim očima, poljube svoju nesreću, mahnu neshvaćenim ljubavima i pođu u iskrišta. Oni koji ostanu na obali, čude se i mašu putniku, dive se njegovoj hrabrosti i plaču na rastanku. Dugo dovikuju za njim da se vrati, da je more opasno i da neće jahače po svom nedogledu. Ali mornar kojega već hvata radosana vrtoglavica i opijaju ga morski vjetrovi i struje, ne čuje i ne vidi obalu. Njegovo oko hvata galebove i beskrajnu plavet i već sriče prva slova ljubavi. Prolaze dani, šibaju oluje, dišu sve rane koje su obale mornaru na sjećanje dale, gori sunce. Iskušava more i grli u beskraju nebo, i tu negdje – i negdje: pluta čovjek. Sam u vječnoj suprotnosti. U odnosu u prema ljudima velik, u odnosu prema moru sićušan, poput kapi što more šalje da bi ga peckale i bole. I tu u plavetnilu svijeta gdje nastaje riječ more i mornar, u ljubavi, zagrljaju, pronose život. Mnogi od mornara nikada se i ne vrate na obalu, nego se poklanjaju vječnosti i bajkama. Dok spavam, ponekad sanjam da i sam plovim morem; usamljen i sretan".
Dalekim sad plovim morem, jugo se sprema.


Čovjek u plavetnilu svijeta
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Tu, u plavetnilu svijeta gdje nastaje riječ more i mornar, prolaze dani, šibaju oluje, dišu sve rane koje su obale mornaru na sjećanje dale, gori sunce. Iskušava more i grli u beskraju nebo, a tu, negdje pluta čovjek u plavetnilu svijeta.


BROJAČ POSJETA
260

Powered by Blogger.ba